Đukanovića palata podignuta je 1910. na Cetinju, najvjerovatnije po projektu vlasnika, građevinskog inženjera, Marka Đukanovića, školovanog u Parizu. Objekat je građen je stilom francuskoga kalasicizma i renesanse, a najupečatljiviji je po četiri ženske statue, koje simbolizuju godišnja doba. Zbog toga, ova palata se popularno na Cetinju naziva i ,,Četiri godišnja doba. Prva je privatna građevina od armiranoga betona u Crnoj Gori. Iz vremena gradnje, znimljiva je priča koju je zabilježila i onovremna dnevna štampa, koja je dobila i sudski epilog. Vlasnik je optužen da je kao nadzornik radova na izgradnji Vladinoga doma, zloupotrijebio svoj položaj, otuđujući građevinski materijal, što je on osporio na sudu.
U svojoj istoriji više puta je mijenjala funkciju, a današnja je ponovo stambena. Nalazi se u Njegoševoj ulici, br. 87.
Podignuta je sa spratom, mansardom i podrumom u kome je rezervoar za vodu. Građena je kada i Vladin dom, pa su vjerovatno i za njenu izgradnju bili angažovani talijanski majstori s Doma. Izgrađena je u kamenu s obradom fasadnih površina u malteru, a noseći elementi rađeni su od armiranoga betona. Zgrada je povučena od regulacione linije, na ulazu je urađen prilaz natkriven terasom. Karakteristična je obrada ulaza sa četiri skulpture koje predstavljaju četiri godišnja doba. Pored stanovanja u međuratnome periodu zgrada je korišćena za potrebe Agrarne banke. Nakon Drugoga svjetskog rata u njoj je jedno vrijeme radila Pobjeda.
Poveznice
editIzvori
edit- Dušan Martinović, Cetinje – spomenici arhitekture, 1980.